Hrvatski jezični portal

Trȉfūn

Trȉfūn

Onomastika
m. os. ime (svetačkoga podrijetla); hip.: Trȉpče (Dubrovnik), Trȉpko (Boka), Trȉpūn, Trȋva
◊ pr.: Trȉfković (Rijeka, Lika, Ogulin), Trifúnac (Poreč, Opatija), Trìfunić (Zagreb, Šibenik, Zadar), Trìfunjagić (Pula, Poreč), Trȉfūnov (Zadar, Pula), Trifúnović (600, Knin, I Slavonija, Zagreb, Split), Trifunòvskī (Zagreb, Orahovica), Trípčević (Dubrovnik), Trípić (Vukovar, Makarska, Osijek, Sisak), Trìpković (Dubrovnik, Pula, Zagreb, Ploče, Vukovar), Tripúnović (Vukovar, Sesvete), Trȋva (Drniš, sred. Dalmacija, Vinkovci), Trìvan (Knin, Split), Trivánović (430, Dvor, Banovina, Novska), Trívić (480, Knin, Bukovica, Sinj, Vinkovci), Trȉvković (Rijeka, Split, Hvar), Trivúnčević (Požega, Rijeka, Sisak), Trìvūnčić (Novska, Zagreb), Trìvunić (Kostajnica, Čazma), Trivúnović (250, Baranja, I Slavonija, Rijeka, Ogulin)
Etimologija
✧ grč. Trýphōnos