ùpletati
ùpletati (što, koga, se) nesvrš. 〈prez. ùplećēm, pril. sad. ùplećūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| upletati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uplećem |
| 2. | uplećeš |
| 3. | upleće |
| množina | |
| 1. | uplećemo |
| 2. | uplećete |
| 3. | upleću |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | upletat ću |
| 2. | upletat ćeš |
| 3. | upletat će |
| množina | |
| 1. | upletat ćemo |
| 2. | upletat ćete |
| 3. | upletat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | upletah |
| 2. | upletaše |
| 3. | upletaše |
| množina | |
| 1. | upletasmo |
| 2. | upletaste |
| 3. | upletahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | upletao sam |
| 2. | upletao si |
| 3. | upletao je |
| množina | |
| 1. | upletali smo |
| 2. | upletali ste |
| 3. | upletali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam upletao |
| 2. | bio si upletao |
| 3. | bio je upletao |
| množina | |
| 1. | bili smo upletali |
| 2. | bili ste upletali |
| 3. | bili su upletali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | upleći |
| množina | |
| 1. | uplećimo |
| 2. | uplećite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| uplećući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| upletao, upletala, upletalo | |
| upletali, upletale, upletala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| upletan, upletana, upletano | |
| upletani, upletane, upletana | |
Etimologija
✧ vidi ùplesti
