upítati
upítati (što koga) svrš. 〈prez. ùpītām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ùpītān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| upitati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | upitam |
| 2. | upitaš |
| 3. | upita |
| množina | |
| 1. | upitamo |
| 2. | upitate |
| 3. | upitaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | upitat ću |
| 2. | upitat ćeš |
| 3. | upitat će |
| množina | |
| 1. | upitat ćemo |
| 2. | upitat ćete |
| 3. | upitat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | upitah |
| 2. | upita |
| 3. | upita |
| množina | |
| 1. | upitasmo |
| 2. | upitaste |
| 3. | upitaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | upitao sam |
| 2. | upitao si |
| 3. | upitao je |
| množina | |
| 1. | upitali smo |
| 2. | upitali ste |
| 3. | upitali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam upitao |
| 2. | bio si upitao |
| 3. | bio je upitao |
| množina | |
| 1. | bili smo upitali |
| 2. | bili ste upitali |
| 3. | bili su upitali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | upitaj |
| množina | |
| 1. | upitajmo |
| 2. | upitajte |
| glagolski prilog prošli | |
| upitavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| upitao, upitala, upitalo | |
| upitali, upitale, upitala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| upitan, upitana, upitano | |
| upitani, upitane, upitana | |
Definicija
| 1. | postaviti pitanje; zapitati |
| 2. | (se) a. postaviti pitanje samom sebi b. zamisliti se nad svojim postupcima |
Frazeologija
⃟ upitati za zdravlje junačko 1. dosl. pozdraviti se 2. pren. nametnuti komu neugodno odmjeravanje; pokazati mu s kim ima posla
Etimologija
✧ u- + v. pítati
