upítati
upítati (što koga) svrš. 〈prez. ùpītām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ùpītān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
upitati | |
prezent | |
jednina | |
1. | upitam |
2. | upitaš |
3. | upita |
množina | |
1. | upitamo |
2. | upitate |
3. | upitaju |
futur | |
jednina | |
1. | upitat ću |
2. | upitat ćeš |
3. | upitat će |
množina | |
1. | upitat ćemo |
2. | upitat ćete |
3. | upitat će |
aorist | |
jednina | |
1. | upitah |
2. | upita |
3. | upita |
množina | |
1. | upitasmo |
2. | upitaste |
3. | upitaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | upitao sam |
2. | upitao si |
3. | upitao je |
množina | |
1. | upitali smo |
2. | upitali ste |
3. | upitali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam upitao |
2. | bio si upitao |
3. | bio je upitao |
množina | |
1. | bili smo upitali |
2. | bili ste upitali |
3. | bili su upitali |
imperativ | |
jednina | |
2. | upitaj |
množina | |
1. | upitajmo |
2. | upitajte |
glagolski prilog prošli | |
upitavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
upitao, upitala, upitalo | |
upitali, upitale, upitala | |
glagolski pridjev pasivni | |
upitan, upitana, upitano | |
upitani, upitane, upitana |
1. | postaviti pitanje; zapitati |
2. | (se) a. postaviti pitanje samom sebi b. zamisliti se nad svojim postupcima |