ùpiti
ùpiti (se) svrš. 〈prez. ȕpijēm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. upìjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| upiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | upijem |
| 2. | upiješ |
| 3. | upije |
| množina | |
| 1. | upijemo |
| 2. | upijete |
| 3. | upiju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | upit ću |
| 2. | upit ćeš |
| 3. | upit će |
| množina | |
| 1. | upit ćemo |
| 2. | upit ćete |
| 3. | upit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | upih |
| 2. | upi |
| 3. | upi |
| množina | |
| 1. | upismo |
| 2. | upiste |
| 3. | upiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | upio sam |
| 2. | upio si |
| 3. | upio je |
| množina | |
| 1. | upili smo |
| 2. | upili ste |
| 3. | upili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam upio |
| 2. | bio si upio |
| 3. | bio je upio |
| množina | |
| 1. | bili smo upili |
| 2. | bili ste upili |
| 3. | bili su upili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | upij |
| množina | |
| 1. | upijmo |
| 2. | upijte |
| glagolski prilog prošli | |
| upivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| upio, upila, upilo | |
| upili, upile, upila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| upijen / upit, upijena / upita, upijeno / upito | |
| upijeni / upiti, upijene / upite, upijena / upita | |
Definicija
| 1. | (što) a. usisati samo od sebe (o čemu suhom ili poroznom) b. pren. željno primiti u sebe; usvojiti, zapamtiti [upiti znanje] |
| 2. | (se) ući, zaći, prilijepiti se, pripiti se (krpelj pod kožu i sl.) |
Etimologija
✧ u- + v. piti
