umòliti
umòliti svrš. 〈prez. ùmolīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùmoljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| umoliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | umolim |
| 2. | umoliš |
| 3. | umoli |
| množina | |
| 1. | umolimo |
| 2. | umolite |
| 3. | umole |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | umolit ću |
| 2. | umolit ćeš |
| 3. | umolit će |
| množina | |
| 1. | umolit ćemo |
| 2. | umolit ćete |
| 3. | umolit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | umolih |
| 2. | umoli |
| 3. | umoli |
| množina | |
| 1. | umolismo |
| 2. | umoliste |
| 3. | umoliše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | umolio sam |
| 2. | umolio si |
| 3. | umolio je |
| množina | |
| 1. | umolili smo |
| 2. | umolili ste |
| 3. | umolili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam umolio |
| 2. | bio si umolio |
| 3. | bio je umolio |
| množina | |
| 1. | bili smo umolili |
| 2. | bili ste umolili |
| 3. | bili su umolili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | umoli |
| množina | |
| 1. | umolimo |
| 2. | umolite |
| glagolski prilog prošli | |
| umolivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| umolio, umolila, umolilo | |
| umolili, umolile, umolila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| umoljen, umoljena, umoljeno | |
| umoljeni, umoljene, umoljena | |
Definicija
| 1. | (što) obratiti se kome s molbom, uputiti kome molbu; zamoliti |
| 2. | (koga) molbama nagovoriti, privoljeti |
Sintagma
∆ Vijeće umoljenih pov. vijeće u Dubrovačkoj Republici (Consilium rogatorum)
Etimologija
✧ u- + v. moliti
