ùnīći
ùnīći () svrš. 〈prez. ùnīđēm, pril. pr. ùnišāvši, imp. uníđi, prid. rad. ùnišao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| unići | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uniđem |
| 2. | uniđeš |
| 3. | uniđe |
| množina | |
| 1. | uniđemo |
| 2. | uniđete |
| 3. | uniđu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | unići ću |
| 2. | unići ćeš |
| 3. | unići će |
| množina | |
| 1. | unići ćemo |
| 2. | unići ćete |
| 3. | unići će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uniđoh |
| 2. | uniđe |
| 3. | uniđe |
| množina | |
| 1. | uniđosmo |
| 2. | uniđoste |
| 3. | uniđoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | unišao sam |
| 2. | unišao si |
| 3. | unišao je |
| množina | |
| 1. | unišli smo |
| 2. | unišli ste |
| 3. | unišli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam unišao |
| 2. | bio si unišao |
| 3. | bio je unišao |
| množina | |
| 1. | bili smo unišli |
| 2. | bili ste unišli |
| 3. | bili su unišli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uniđi |
| množina | |
| 1. | uniđimo |
| 2. | uniđite |
| glagolski prilog prošli | |
| unišavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| unišao, unišla, unišlo | |
| unišli, unišle, unišla | |
Definicija
knjiš. ući, v.
Etimologija
✧ u- + v. ići
