umàknuti
umàknuti svrš. 〈prez. ùmaknēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. umàknuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
umaknuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | umaknem |
2. | umakneš |
3. | umakne |
množina | |
1. | umaknemo |
2. | umaknete |
3. | umaknu |
futur | |
jednina | |
1. | umaknut ću |
2. | umaknut ćeš |
3. | umaknut će |
množina | |
1. | umaknut ćemo |
2. | umaknut ćete |
3. | umaknut će |
aorist | |
jednina | |
1. | umaknuh / umakoh |
2. | umaknu / umače |
3. | umaknu / umače |
množina | |
1. | umaknusmo / umakosmo |
2. | umaknuste / umakoste |
3. | umaknuše / umakoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | umaknuo sam |
2. | umaknuo si |
3. | umaknuo je |
množina | |
1. | umaknuli smo |
2. | umaknuli ste |
3. | umaknuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam umaknuo |
2. | bio si umaknuo |
3. | bio je umaknuo |
množina | |
1. | bili smo umaknuli |
2. | bili ste umaknuli |
3. | bili su umaknuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | umakni |
množina | |
1. | umaknimo |
2. | umaknite |
glagolski prilog prošli | |
umaknuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
umaknuo, umaknula, umaknulo | |
umaknuli, umaknule, umaknula |
1. | () razg. a. krišom se izvući; uteći, pobjeći, kidnuti b. razg. ostati nezapažen, promaknuti pozornosti |
2. | (komu) krećući se brže otići dalje od drugoga, odmaknuti pred kim; pobjeći |