Hrvatski jezični portal

1.	izlučen mastan sok biljnog, životinjskog ili mineralnog podrijetla [maslinovo ulje; suncokretovo ulje]
2.	mazivo motora i strojeva
3.	a. slika rađena uljenim bojama [ulje na platnu] b. uljena, masna boja

∆ bijelo ulje svako jestivo ulje koje nije maslinovo;
jestivo ulje ulje dobiveno od ploda masline, suncokreta itd., usp. uljarice;
parafinsko ulje bezbojno ulje, smjesa viših tekućih alkana (parafina), koja se dobiva destilacijom nafte; tekući parafin;
sveto ulje crkv. posvećeno ulje koje se koristi u obredima (npr. u podjeli bolesničkog pomazanja i dr.)

⃟ dijeliti (mjeriti, davati) kao sveto ulje dijeliti itd. u najmanjim količinama, škrto odmjeravati (onda kad tko daje ili dijeli);
kao ulje 1. ima poželjnu boju čistoga ulja ili poželjnu čistoću, tj. nije razvodnjeno (o vinu) 2. ima potpuno mirnu površinu (npr. more kad je bonaca) [ (mirno) kao ulje (u čaši)];
(doliti) ulje na vatru raspiriti srdžbu, svađu, neprijateljstvo

♦ pr. (prema zanimanju, nadimačka i etnici, moguće preklapanje s v. uljanik): Òlaj (Virovitica, Vukovar, ← mađ.), Òlajoš (Beli Manastir, Nova Gradiška, Rijeka, ← mađ.), Olèar (Vukovar, ← mađ.), Olèarskī (Rijeka, ← mađ.), Olèi (Virovitica, ← mađ.), Olèjar (Vukovar, ← mađ.), Olèjnik (Vrbovec, Dugo Selo, ← mađ.), Ȕljan (Rijeka), Ùljānčić (Rijeka, Poreč), Ùljanić (140, Pazin, Opatija, Istra), Ȕljār (Rijeka, Labin), Uljárević (Osijek, Dubrovnik, Virovitica, Pakrac), Uljatòvskī (Požega, Slavonija), Uljènīk (Buje), Úljević (110, Trogir, Kaštela)

✧ lat. oleum ← grč. élaion