ukòriti
ukòriti (koga) svrš. 〈prez. ùkorīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùkoren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ukoriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ukorim |
| 2. | ukoriš |
| 3. | ukori |
| množina | |
| 1. | ukorimo |
| 2. | ukorite |
| 3. | ukore |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ukorit ću |
| 2. | ukorit ćeš |
| 3. | ukorit će |
| množina | |
| 1. | ukorit ćemo |
| 2. | ukorit ćete |
| 3. | ukorit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ukorih |
| 2. | ukori |
| 3. | ukori |
| množina | |
| 1. | ukorismo |
| 2. | ukoriste |
| 3. | ukoriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ukorio sam |
| 2. | ukorio si |
| 3. | ukorio je |
| množina | |
| 1. | ukorili smo |
| 2. | ukorili ste |
| 3. | ukorili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ukorio |
| 2. | bio si ukorio |
| 3. | bio je ukorio |
| množina | |
| 1. | bili smo ukorili |
| 2. | bili ste ukorili |
| 3. | bili su ukorili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ukori |
| množina | |
| 1. | ukorimo |
| 2. | ukorite |
| glagolski prilog prošli | |
| ukorivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ukorio, ukorila, ukorilo | |
| ukorili, ukorile, ukorila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ukoren, ukorena, ukoreno | |
| ukoreni, ukorene, ukorena | |
Definicija
uputiti prijekor, prekoriti (koga), zamjeriti, prigovoriti (kome što)
Etimologija
✧ u- + v. koriti
