Hrvatski jezični portal

1.	a. prometna uzdužna površina kroz naseljeno mjesto za pješake i vozila b. ta prometna površina zajedno sa zgradama i drugim sadržajima s njezine obje strane
2.	meton. pejor. svijet koji ide ulicom; svjetina

∆ čovjek s ulice, v. čovjek Δ;
slijepa ulica 1. ulica zatvorena na jednom kraju, ulica bez izlaza 2. pren. bezizlazna situacija; ćorsokak

⃟ izbaciti na ulicu bezobzirno 1. otpustiti iz službe 2. istjerati iz stana;
naći se (ostati) na ulici ostati bez posla ili imovine;
preko ulice, v. preko (1)

♦ pr. (nadimačka): Ȕličnī (Slavonski Brod, v. i ulje), Ȕličnik (Požega)

✧ prasl. *ulica (rus. úlica, polj. ulica) ≃ grč. aulós: cijev, frula