upùstiti se
upùstiti se svrš. 〈prez. ùpustīm se, pril. pr. -īvši se, prid. rad. upùstio se〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| upustiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | upustim |
| 2. | upustiš |
| 3. | upusti |
| množina | |
| 1. | upustimo |
| 2. | upustite |
| 3. | upuste |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | upustit ću |
| 2. | upustit ćeš |
| 3. | upustit će |
| množina | |
| 1. | upustit ćemo |
| 2. | upustit ćete |
| 3. | upustit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | upustih |
| 2. | upusti |
| 3. | upusti |
| množina | |
| 1. | upustismo |
| 2. | upustiste |
| 3. | upustiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | upustio sam |
| 2. | upustio si |
| 3. | upustio je |
| množina | |
| 1. | upustili smo |
| 2. | upustili ste |
| 3. | upustili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam upustio |
| 2. | bio si upustio |
| 3. | bio je upustio |
| množina | |
| 1. | bili smo upustili |
| 2. | bili ste upustili |
| 3. | bili su upustili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | upusti |
| množina | |
| 1. | upustimo |
| 2. | upustite |
| glagolski prilog prošli | |
| upustivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| upustio, upustila, upustilo | |
| upustili, upustile, upustila | |
Definicija
| 1. | (u što) ući u trajniji posao, ući u veću pustolovinu, jaču kombinaciju poslova i rada [upustiti se u posao] |
| 2. | (s kim) ući u trajniju intimnu ili drukčiju (poslovnu) vezu [upustili su se u avanturu] |
| 3. | (u što) produžiti tako da uđe u što ili u dubinu do željene mjere |
Etimologija
✧ u- + v. pustiti
