ùginuti
ùginuti () svrš. 〈prez. ùginēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. ùginuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uginuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uginem |
| 2. | ugineš |
| 3. | ugine |
| množina | |
| 1. | uginemo |
| 2. | uginete |
| 3. | uginu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uginut ću |
| 2. | uginut ćeš |
| 3. | uginut će |
| množina | |
| 1. | uginut ćemo |
| 2. | uginut ćete |
| 3. | uginut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uginuh / ugiboh |
| 2. | uginu / ugibe |
| 3. | uginu / ugibe |
| množina | |
| 1. | uginusmo / ugibosmo |
| 2. | uginuste / ugiboste |
| 3. | uginuše / ugiboše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uginuo sam |
| 2. | uginuo si |
| 3. | uginuo je |
| množina | |
| 1. | uginuli smo |
| 2. | uginuli ste |
| 3. | uginuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uginuo |
| 2. | bio si uginuo |
| 3. | bio je uginuo |
| množina | |
| 1. | bili smo uginuli |
| 2. | bili ste uginuli |
| 3. | bili su uginuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ugini |
| množina | |
| 1. | uginimo |
| 2. | uginite |
| glagolski prilog prošli | |
| uginuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uginuo, uginula, uginulo | |
| uginuli, uginule, uginula | |
Definicija
term. završiti život, prestati živjeti (o životinjama i biljkama); krepati, lipsati, crknuti (o životinjama)
Etimologija
✧ u- + v. ginuti
