ùfati se
ùfati se nesvrš. 〈prez. -ām se, pril. sad. ùfajūći se, gl. im. ùfānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ufati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ufam |
| 2. | ufaš |
| 3. | ufa |
| množina | |
| 1. | ufamo |
| 2. | ufate |
| 3. | ufaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ufat ću |
| 2. | ufat ćeš |
| 3. | ufat će |
| množina | |
| 1. | ufat ćemo |
| 2. | ufat ćete |
| 3. | ufat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ufah |
| 2. | ufaše |
| 3. | ufaše |
| množina | |
| 1. | ufasmo |
| 2. | ufaste |
| 3. | ufahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ufao sam |
| 2. | ufao si |
| 3. | ufao je |
| množina | |
| 1. | ufali smo |
| 2. | ufali ste |
| 3. | ufali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ufao |
| 2. | bio si ufao |
| 3. | bio je ufao |
| množina | |
| 1. | bili smo ufali |
| 2. | bili ste ufali |
| 3. | bili su ufali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ufaj |
| množina | |
| 1. | ufajmo |
| 2. | ufajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ufajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ufao, ufala, ufalo | |
| ufali, ufale, ufala | |
Definicija
nadati se, vjerovati, uzdati se (ob. u Boga)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. upъvati (rus. upovát', polj. ufać)
