udròbiti
udròbiti (što) svrš. 〈prez. ùdrobīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùdrobljen〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| udrobiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | udrobim |
| 2. | udrobiš |
| 3. | udrobi |
| množina | |
| 1. | udrobimo |
| 2. | udrobite |
| 3. | udrobe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | udrobit ću |
| 2. | udrobit ćeš |
| 3. | udrobit će |
| množina | |
| 1. | udrobit ćemo |
| 2. | udrobit ćete |
| 3. | udrobit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | udrobih |
| 2. | udrobi |
| 3. | udrobi |
| množina | |
| 1. | udrobismo |
| 2. | udrobiste |
| 3. | udrobiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | udrobio sam |
| 2. | udrobio si |
| 3. | udrobio je |
| množina | |
| 1. | udrobili smo |
| 2. | udrobili ste |
| 3. | udrobili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam udrobio |
| 2. | bio si udrobio |
| 3. | bio je udrobio |
| množina | |
| 1. | bili smo udrobili |
| 2. | bili ste udrobili |
| 3. | bili su udrobili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | udrobi |
| množina | |
| 1. | udrobimo |
| 2. | udrobite |
| glagolski prilog prošli | |
| udrobivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| udrobio, udrobila, udrobilo | |
| udrobili, udrobile, udrobila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| udrobljen, udrobljena, udrobljeno | |
| udrobljeni, udrobljene, udrobljena | |
| 1. | lomeći na komade staviti u što tekuće (ob. kruh u mlijeko ili bijelu kavu) |
| 2. | pren. pejor. svašta napričati; nadrobiti |