tvòrba
tvòrba ž 〈G mn tvórbā/-ī〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | tvorba |
| G | tvorbe |
| D | tvorbi |
| A | tvorbu |
| V | tvorbo |
| L | tvorbi |
| I | tvorbom |
| množina | |
| N | tvorbe |
| G | tvorba / tvorbi |
| D | tvorbama |
| A | tvorbe |
| V | tvorbe |
| L | tvorbama |
| I | tvorbama |
Definicija
| 1. | tvorenje, građenje, stvaranje, nastajanje, postanak |
| 2. | tvorevina |
| 3. | lingv. jezična pojava kojom u jeziku nastaju nove riječi na osnovi rječničkog blaga |
Sintagma
∆ prefiksalna tvorba lingv. tvorba prefiksima, predmecima [pred + radnik → predradnik];
prefiksalno-složena tvorba lingv. tvorbeni način u kojem se istodobno dodaje prefiks i slažu dvije osnove [o + živo + tvoriti → oživotvoriti];
prefiksalno-sufiksalna tvorba lingv. tvorbeni način u kojemu se istodobno dodaju prefiks i sufiks [o + bijel + jeti → obijeljeti];
složeno-sufiksalna tvorba lingv. tvorbeni način u kojemu se pri slaganju istodobno dodaje i sufiks [bilj + o + žder → biljožder];
sufiksalna tvorba lingv. tvorbeni način dodavanjem sufiksa [brij + ač → brijač];
tvorba riječi lingv. 1. slaganje i izvođenje riječi 2. jezikoslovna disciplina koja se bavi proučavanjem načina, vrsta, slaganja i izvođenja te postanka novih riječi [učitelj + ica → učiteljica]; tvorba
prefiksalno-složena tvorba lingv. tvorbeni način u kojem se istodobno dodaje prefiks i slažu dvije osnove [o + živo + tvoriti → oživotvoriti];
prefiksalno-sufiksalna tvorba lingv. tvorbeni način u kojemu se istodobno dodaju prefiks i sufiks [o + bijel + jeti → obijeljeti];
složeno-sufiksalna tvorba lingv. tvorbeni način u kojemu se pri slaganju istodobno dodaje i sufiks [bilj + o + žder → biljožder];
sufiksalna tvorba lingv. tvorbeni način dodavanjem sufiksa [brij + ač → brijač];
tvorba riječi lingv. 1. slaganje i izvođenje riječi 2. jezikoslovna disciplina koja se bavi proučavanjem načina, vrsta, slaganja i izvođenja te postanka novih riječi [učitelj + ica → učiteljica]; tvorba
Etimologija
✧ vidi tvòriti
