tùtnjiti
tùtnjiti (tùtnjati) () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -njēći, gl. im. -njēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| tutnjiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | tutnjim |
| 2. | tutnjiš |
| 3. | tutnji |
| množina | |
| 1. | tutnjimo |
| 2. | tutnjite |
| 3. | tutnje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | tutnjit ću |
| 2. | tutnjit ćeš |
| 3. | tutnjit će |
| množina | |
| 1. | tutnjit ćemo |
| 2. | tutnjit ćete |
| 3. | tutnjit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | tutnjah |
| 2. | tutnjaše |
| 3. | tutnjaše |
| množina | |
| 1. | tutnjasmo |
| 2. | tutnjaste |
| 3. | tutnjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | tutnjio sam |
| 2. | tutnjio si |
| 3. | tutnjio je |
| množina | |
| 1. | tutnjili smo |
| 2. | tutnjili ste |
| 3. | tutnjili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam tutnjio |
| 2. | bio si tutnjio |
| 3. | bio je tutnjio |
| množina | |
| 1. | bili smo tutnjili |
| 2. | bili ste tutnjili |
| 3. | bili su tutnjili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | tutnji |
| množina | |
| 1. | tutnjimo |
| 2. | tutnjite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| tutnjeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| tutnjio, tutnjila, tutnjilo | |
| tutnjili, tutnjile, tutnjila | |
Definicija
proizvoditi tutanj, oglašavati se tutnjem (o gromovima, avionima, topovima, krdu u pokretu, zaprežnim kolima)
Etimologija
✧ vidi tẉtanj
