ujednáčiti
ujednáčiti (što, se) svrš. 〈prez. ujèdnāčīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ujèdnāčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ujednačiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ujednačim |
| 2. | ujednačiš |
| 3. | ujednači |
| množina | |
| 1. | ujednačimo |
| 2. | ujednačite |
| 3. | ujednače |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ujednačit ću |
| 2. | ujednačit ćeš |
| 3. | ujednačit će |
| množina | |
| 1. | ujednačit ćemo |
| 2. | ujednačit ćete |
| 3. | ujednačit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ujednačih |
| 2. | ujednači |
| 3. | ujednači |
| množina | |
| 1. | ujednačismo |
| 2. | ujednačiste |
| 3. | ujednačiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ujednačio sam |
| 2. | ujednačio si |
| 3. | ujednačio je |
| množina | |
| 1. | ujednačili smo |
| 2. | ujednačili ste |
| 3. | ujednačili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ujednačio |
| 2. | bio si ujednačio |
| 3. | bio je ujednačio |
| množina | |
| 1. | bili smo ujednačili |
| 2. | bili ste ujednačili |
| 3. | bili su ujednačili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ujednači |
| množina | |
| 1. | ujednačimo |
| 2. | ujednačite |
| glagolski prilog prošli | |
| ujednačivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ujednačio, ujednačila, ujednačilo | |
| ujednačili, ujednačile, ujednačila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ujednačen, ujednačena, ujednačeno | |
| ujednačeni, ujednačene, ujednačena | |
Definicija
učiniti (se) ujednačenim
