uhòditi
uhòditi (koga, što) nesvrš. 〈prez. ùhodīm, pril. sad. ùhodēći, gl. im. ùhođēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uhoditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uhodim |
| 2. | uhodiš |
| 3. | uhodi |
| množina | |
| 1. | uhodimo |
| 2. | uhodite |
| 3. | uhode |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uhodit ću |
| 2. | uhodit ćeš |
| 3. | uhodit će |
| množina | |
| 1. | uhodit ćemo |
| 2. | uhodit ćete |
| 3. | uhodit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | uhođah |
| 2. | uhođaše |
| 3. | uhođaše |
| množina | |
| 1. | uhođasmo |
| 2. | uhođaste |
| 3. | uhođahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uhodio sam |
| 2. | uhodio si |
| 3. | uhodio je |
| množina | |
| 1. | uhodili smo |
| 2. | uhodili ste |
| 3. | uhodili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uhodio |
| 2. | bio si uhodio |
| 3. | bio je uhodio |
| množina | |
| 1. | bili smo uhodili |
| 2. | bili ste uhodili |
| 3. | bili su uhodili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uhodi |
| množina | |
| 1. | uhodimo |
| 2. | uhodite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| uhodeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uhodio, uhodila, uhodilo | |
| uhodili, uhodile, uhodila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uhođen, uhođena, uhođeno | |
| uhođeni, uhođene, uhođena | |
Definicija
tajnim praćenjem skupljati podatke o nekoj osobi
Onomastika
♦ Ȕhoda m. os. ime (narodno), zast.
◊ pr. (nadimačka): Ȕhoda (100, Zadar), Ȕhodić (Dubrovnik), Ȕvoda (Split), Ȕvodić (340, Split, Solin)
◊ pr. (nadimačka): Ȕhoda (100, Zadar), Ȕhodić (Dubrovnik), Ȕvoda (Split), Ȕvodić (340, Split, Solin)
