ukokávati
ukokávati (koga, se) nesvrš. 〈prez. ukòkāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ukokavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ukokavam |
| 2. | ukokavaš |
| 3. | ukokava |
| množina | |
| 1. | ukokavamo |
| 2. | ukokavate |
| 3. | ukokavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ukokavat ću |
| 2. | ukokavat ćeš |
| 3. | ukokavat će |
| množina | |
| 1. | ukokavat ćemo |
| 2. | ukokavat ćete |
| 3. | ukokavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ukokavah |
| 2. | ukokavaše |
| 3. | ukokavaše |
| množina | |
| 1. | ukokavasmo |
| 2. | ukokavaste |
| 3. | ukokavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ukokavao sam |
| 2. | ukokavao si |
| 3. | ukokavao je |
| množina | |
| 1. | ukokavali smo |
| 2. | ukokavali ste |
| 3. | ukokavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ukokavao |
| 2. | bio si ukokavao |
| 3. | bio je ukokavao |
| množina | |
| 1. | bili smo ukokavali |
| 2. | bili ste ukokavali |
| 3. | bili su ukokavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ukokavaj |
| množina | |
| 1. | ukokavajmo |
| 2. | ukokavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ukokavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ukokavao, ukokavala, ukokavalo | |
| ukokavali, ukokavale, ukokavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ukokavan, ukokavana, ukokavano | |
| ukokavani, ukokavane, ukokavana | |
Etimologija
✧ vidi ukókati
