vȁndrovac
vȁndrovac m 〈G -ōvca, N mn -ōvci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | vandrovac |
| G | vandrovca |
| D | vandrovcu |
| A | vandrovca |
| V | vandrovče |
| L | vandrovcu |
| I | vandrovcem |
| množina | |
| N | vandrovci |
| G | vandrovaca |
| D | vandrovcima |
| A | vandrovce |
| V | vandrovci |
| L | vandrovcima |
| I | vandrovcima |
Definicija
reg. zast. onaj koji se potuca; skitnica, lutalica, usp. vandrokaš
Etimologija
✧ vidi vandròvati
