váljati
váljati (se) nesvrš. 〈prez. vȃljām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| valjati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | valjam |
| 2. | valjaš |
| 3. | valja |
| množina | |
| 1. | valjamo |
| 2. | valjate |
| 3. | valjaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | valjat ću |
| 2. | valjat ćeš |
| 3. | valjat će |
| množina | |
| 1. | valjat ćemo |
| 2. | valjat ćete |
| 3. | valjat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | valjah |
| 2. | valjaše |
| 3. | valjaše |
| množina | |
| 1. | valjasmo |
| 2. | valjaste |
| 3. | valjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | valjao sam |
| 2. | valjao si |
| 3. | valjao je |
| množina | |
| 1. | valjali smo |
| 2. | valjali ste |
| 3. | valjali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam valjao |
| 2. | bio si valjao |
| 3. | bio je valjao |
| množina | |
| 1. | bili smo valjali |
| 2. | bili ste valjali |
| 3. | bili su valjali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | valjaj |
| množina | |
| 1. | valjajmo |
| 2. | valjajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| valjajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| valjao, valjala, valjalo | |
| valjali, valjale, valjala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| valjan, valjana, valjano | |
| valjani, valjane, valjana | |
Definicija
| 1. | (što) a. koturati, kotrljati oble ili valjkaste predmete b. polako ili teško pomicati, ob. kotrljajući |
| 2. | (što) a. pritiskajući valjkom tanjiti (kovinu) b. zbijati, nabijati, stupati (sukno, vunu, dlaku, zemlju) c. mijeseći davati čemu valjkast ili okrugao oblik d. pren. govoriti bez promišljanja; lupetati [valjati gluposti; valjati bedastoće] |
| 3. | (se) a. koturati se ležeći, kotrljati se, prevrtati se b. teći u većim količinama (o vodama u prirodi) c. širiti se, kretati se u masi u obliku valova d. pren. teško, sporo se kretati [opasnost se valja, a da ljudi nisu svjesni] |
Frazeologija
⃟ nešto se iza brda valja sprema se nešto nenadano i neugodno;
valjati se od smijeha grohotom se smijati;
valjati se u blatu pasti na najniže grane, biti bez obraza i časti, obeščastiti se
valjati se od smijeha grohotom se smijati;
valjati se u blatu pasti na najniže grane, biti bez obraza i časti, obeščastiti se
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Váljalo (Dubrovnik), Váljavec (210, Krapina, Zagorje, Kutina)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. valjati (rus. valját', češ. válet) ≃ v. val
