vȁditi
vȁditi nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -dēći, prid. trp. vȁđen, gl. im. vȁđēnje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| vaditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | vadim |
| 2. | vadiš |
| 3. | vadi |
| množina | |
| 1. | vadimo |
| 2. | vadite |
| 3. | vade |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | vadit ću |
| 2. | vadit ćeš |
| 3. | vadit će |
| množina | |
| 1. | vadit ćemo |
| 2. | vadit ćete |
| 3. | vadit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | vađah |
| 2. | vađaše |
| 3. | vađaše |
| množina | |
| 1. | vađasmo |
| 2. | vađaste |
| 3. | vađahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | vadio sam |
| 2. | vadio si |
| 3. | vadio je |
| množina | |
| 1. | vadili smo |
| 2. | vadili ste |
| 3. | vadili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam vadio |
| 2. | bio si vadio |
| 3. | bio je vadio |
| množina | |
| 1. | bili smo vadili |
| 2. | bili ste vadili |
| 3. | bili su vadili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vadi |
| množina | |
| 1. | vadimo |
| 2. | vadite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| vadeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| vadio, vadila, vadilo | |
| vadili, vadile, vadila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| vađen, vađena, vađeno | |
| vađeni, vađene, vađena | |
| 1. | (što) a. vući iz čega, izvlačiti što iz čega b. grabiti, crpsti što iz dubine c. iskopavati (rudu, krumpir itd.) |
| 2. | (se) žarg. izgovarati se na što, tražiti razlog za grešku itd.; izvlačiti se |
| 3. | žarg. (što, se) iskupiti se na neki način i opošteniti [nakon katastrofalne predsezone, vadi nas dobra posezona] |