užívjeti se
užívjeti se svrš. 〈prez. ùžīvīm se, pril. pr. -ēvši se, prid. trp. ùžīvljen〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uživjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uživim |
| 2. | uživiš |
| 3. | uživi |
| množina | |
| 1. | uživimo |
| 2. | uživite |
| 3. | užive |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uživjet ću |
| 2. | uživjet ćeš |
| 3. | uživjet će |
| množina | |
| 1. | uživjet ćemo |
| 2. | uživjet ćete |
| 3. | uživjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uživjeh |
| 2. | uživje |
| 3. | uživje |
| množina | |
| 1. | uživjesmo |
| 2. | uživjeste |
| 3. | uživješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uživio sam |
| 2. | uživio si |
| 3. | uživio je |
| množina | |
| 1. | uživjeli smo |
| 2. | uživjeli ste |
| 3. | uživjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uživio |
| 2. | bio si uživio |
| 3. | bio je uživio |
| množina | |
| 1. | bili smo uživjeli |
| 2. | bili ste uživjeli |
| 3. | bili su uživjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uživi |
| množina | |
| 1. | uživimo |
| 2. | uživite |
| glagolski prilog prošli | |
| uživjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uživio, uživjela, uživjelo | |
| uživjeli, uživjele, uživjela | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uživljen, uživljena, uživljeno | |
| uživljeni, uživljene, uživljena | |