ùzīći
ùzīći () svrš. 〈prez. ùzīđēm, pril. pr. ùzišāvši, aor. uzíđoh, prid. rad. ùzišao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uzići | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uziđem |
| 2. | uziđeš |
| 3. | uziđe |
| množina | |
| 1. | uziđemo |
| 2. | uziđete |
| 3. | uziđu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uzići ću |
| 2. | uzići ćeš |
| 3. | uzići će |
| množina | |
| 1. | uzići ćemo |
| 2. | uzići ćete |
| 3. | uzići će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uziđoh |
| 2. | uziđe |
| 3. | uziđe |
| množina | |
| 1. | uziđosmo |
| 2. | uziđoste |
| 3. | uziđoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uzišao sam |
| 2. | uzišao si |
| 3. | uzišao je |
| množina | |
| 1. | uzišli smo |
| 2. | uzišli ste |
| 3. | uzišli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uzišao |
| 2. | bio si uzišao |
| 3. | bio je uzišao |
| množina | |
| 1. | bili smo uzišli |
| 2. | bili ste uzišli |
| 3. | bili su uzišli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uziđi |
| množina | |
| 1. | uziđimo |
| 2. | uziđite |
| glagolski prilog prošli | |
| uzišavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uzišao, uzišla, uzišlo | |
| uzišli, uzišle, uzišla | |
Definicija
doći naviše, popeti se; uzaći
Etimologija
✧ uz- + v. ići
