vȅć2
vȅć2 pril. (čest.) (za vrijeme)
1. | dalje, više [to se već ne može trpjeti] |
2. | poslije, s vremenom [to ću ja već sam obaviti] |
3. | tek, istom [to ću već vidjeti] |
4. | izriče da se nešto dogodilo prije nego što se očekivalo [već se vratio] |
5. | ističe gotovost zbivanja ili radnje [već sam vidio] |
6. | u očekivanju da se što prije dogodi, u želji da se čekanje okonča [samo da već dođe] |
7. | (u raznim vezama i kontekstima) [ta prestani već jednom! u zn. prestani, dosta si gnjavio itd.; on će ti to već reći jednom u budućnosti će reći (očekuje se da je to neminovno)]; (u raznim kontekstima sažimlje ono što je opisano prethodnim kontekstom ili ukazuje na okolnosti u situaciji) [kad je već tako pametan, morao bi raditi bolje kad se tako kaže, kad tako slovi, kad već postoji ta okolnost (doslovno i u ironiji prema situaciji); već sama pomisao na to ljuti me za pojačavanje rečenoga = i sama pomisao, i pomisao; gdje su oni već! u zn. daleko su odmakli oni su mnogo ispred nas; doći ću već jednom u neodređenoj budućnosti ću doći; isto: do toga će već doći, vidjet ćemo već, saznat će se već itd.; to je već nešto drugo to su drugačiji podaci ili nove činjenice koje mijenjaju prvobitne zaključke namjere i sl.] |