utanáčiti
utanáčiti (što) svrš. 〈prez. utànāčīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. utànāčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| utanačiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | utanačim |
| 2. | utanačiš |
| 3. | utanači |
| množina | |
| 1. | utanačimo |
| 2. | utanačite |
| 3. | utanače |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | utanačit ću |
| 2. | utanačit ćeš |
| 3. | utanačit će |
| množina | |
| 1. | utanačit ćemo |
| 2. | utanačit ćete |
| 3. | utanačit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | utanačih |
| 2. | utanači |
| 3. | utanači |
| množina | |
| 1. | utanačismo |
| 2. | utanačiste |
| 3. | utanačiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | utanačio sam |
| 2. | utanačio si |
| 3. | utanačio je |
| množina | |
| 1. | utanačili smo |
| 2. | utanačili ste |
| 3. | utanačili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam utanačio |
| 2. | bio si utanačio |
| 3. | bio je utanačio |
| množina | |
| 1. | bili smo utanačili |
| 2. | bili ste utanačili |
| 3. | bili su utanačili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | utanači |
| množina | |
| 1. | utanačimo |
| 2. | utanačite |
| glagolski prilog prošli | |
| utanačivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| utanačio, utanačila, utanačilo | |
| utanačili, utanačile, utanačila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| utanačen, utanačena, utanačeno | |
| utanačeni, utanačene, utanačena | |
Definicija
dogovorno utvrditi pojedinosti; dogovoriti se, ugovoriti
Etimologija
✧ u- + mađ. tanács: savjet
