utemèljiti
utemèljiti (što) svrš. 〈prez. utèmeljīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. utèmeljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| utemeljiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | utemeljim |
| 2. | utemeljiš |
| 3. | utemelji |
| množina | |
| 1. | utemeljimo |
| 2. | utemeljite |
| 3. | utemelje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | utemeljit ću |
| 2. | utemeljit ćeš |
| 3. | utemeljit će |
| množina | |
| 1. | utemeljit ćemo |
| 2. | utemeljit ćete |
| 3. | utemeljit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | utemeljih |
| 2. | utemelji |
| 3. | utemelji |
| množina | |
| 1. | utemeljismo |
| 2. | utemeljiste |
| 3. | utemeljiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | utemeljio sam |
| 2. | utemeljio si |
| 3. | utemeljio je |
| množina | |
| 1. | utemeljili smo |
| 2. | utemeljili ste |
| 3. | utemeljili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam utemeljio |
| 2. | bio si utemeljio |
| 3. | bio je utemeljio |
| množina | |
| 1. | bili smo utemeljili |
| 2. | bili ste utemeljili |
| 3. | bili su utemeljili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | utemelji |
| množina | |
| 1. | utemeljimo |
| 2. | utemeljite |
| glagolski prilog prošli | |
| utemeljivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| utemeljio, utemeljila, utemeljilo | |
| utemeljili, utemeljile, utemeljila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| utemeljen, utemeljena, utemeljeno | |
| utemeljeni, utemeljene, utemeljena | |
Definicija
| 1. | postaviti temelje čemu; osnovati |
| 2. | čvrsto zasnovati, dati solidne temelje, dati dobre argumente (o kakvom tekstu, tvrdnjama itd.) |
