utégnuti
utégnuti (što, se) svrš. 〈prez. ùtēgnēm, pril. pr. -ūvši, imp. utégni, prid. trp. ùtēgnūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| utegnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | utegnem |
| 2. | utegneš |
| 3. | utegne |
| množina | |
| 1. | utegnemo |
| 2. | utegnete |
| 3. | utegnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | utegnut ću |
| 2. | utegnut ćeš |
| 3. | utegnut će |
| množina | |
| 1. | utegnut ćemo |
| 2. | utegnut ćete |
| 3. | utegnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | utegnuh / utegoh |
| 2. | utegnu / uteže |
| 3. | utegnu / uteže |
| množina | |
| 1. | utegnusmo / utegosmo |
| 2. | utegnuste / utegoste |
| 3. | utegnuše / utegoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | utegnuo sam |
| 2. | utegnuo si |
| 3. | utegnuo je |
| množina | |
| 1. | utegnuli smo |
| 2. | utegnuli ste |
| 3. | utegnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam utegnuo |
| 2. | bio si utegnuo |
| 3. | bio je utegnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo utegnuli |
| 2. | bili ste utegnuli |
| 3. | bili su utegnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | utegni |
| množina | |
| 1. | utegnimo |
| 2. | utegnite |
| glagolski prilog prošli | |
| utegnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| utegnuo, utegnula, utegnulo | |
| utegnuli, utegnule, utegnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| utegnut, utegnuta, utegnuto | |
| utegnuti, utegnute, utegnuta | |
Definicija
obavijajući stegnuti tako da ostane u svom položaju ili da se iz njega ne pomakne [utegnuti pojas]; opasati
Etimologija
✧ u- + prasl. *tęgnǫti, v. téžak
