ùspjeti
ùspjeti (, u čemu) svrš. 〈prez. ȕspijēm, pril. pr. -ēvši, prid. trp. ùspio〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uspjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uspijem |
| 2. | uspiješ |
| 3. | uspije |
| množina | |
| 1. | uspijemo |
| 2. | uspijete |
| 3. | uspiju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uspjet ću |
| 2. | uspjet ćeš |
| 3. | uspjet će |
| množina | |
| 1. | uspjet ćemo |
| 2. | uspjet ćete |
| 3. | uspjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uspjeh |
| 2. | uspje |
| 3. | uspje |
| množina | |
| 1. | uspjesmo |
| 2. | uspjeste |
| 3. | uspješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uspio sam |
| 2. | uspio si |
| 3. | uspio je |
| množina | |
| 1. | uspjeli smo |
| 2. | uspjeli ste |
| 3. | uspjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uspio |
| 2. | bio si uspio |
| 3. | bio je uspio |
| množina | |
| 1. | bili smo uspjeli |
| 2. | bili ste uspjeli |
| 3. | bili su uspjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uspij |
| množina | |
| 1. | uspijmo |
| 2. | uspijte |
| glagolski prilog prošli | |
| uspjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uspio, uspjela, uspjelo | |
| uspjeli, uspjele, uspjela | |