uspijévati
uspijévati () nesvrš. 〈prez. ùspijēvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uspijevati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uspijevam |
| 2. | uspijevaš |
| 3. | uspijeva |
| množina | |
| 1. | uspijevamo |
| 2. | uspijevate |
| 3. | uspijevaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uspijevat ću |
| 2. | uspijevat ćeš |
| 3. | uspijevat će |
| množina | |
| 1. | uspijevat ćemo |
| 2. | uspijevat ćete |
| 3. | uspijevat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | uspijevah |
| 2. | uspijevaše |
| 3. | uspijevaše |
| množina | |
| 1. | uspijevasmo |
| 2. | uspijevaste |
| 3. | uspijevahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uspijevao sam |
| 2. | uspijevao si |
| 3. | uspijevao je |
| množina | |
| 1. | uspijevali smo |
| 2. | uspijevali ste |
| 3. | uspijevali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uspijevao |
| 2. | bio si uspijevao |
| 3. | bio je uspijevao |
| množina | |
| 1. | bili smo uspijevali |
| 2. | bili ste uspijevali |
| 3. | bili su uspijevali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uspijevaj |
| množina | |
| 1. | uspijevajmo |
| 2. | uspijevajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| uspijevajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uspijevao, uspijevala, uspijevalo | |
| uspijevali, uspijevale, uspijevala | |
Definicija
| 1. | v. uspjeti |
| 2. | razvijati se u određenim okolnostima o kojima se govori (o voću i drugim kulturama) [brzo/sporo uspijevati] |
Etimologija
✧ vidi ùspjeh
