ùrlati
ùrlati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| urlati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | urlam |
| 2. | urlaš |
| 3. | urla |
| množina | |
| 1. | urlamo |
| 2. | urlate |
| 3. | urlaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | urlat ću |
| 2. | urlat ćeš |
| 3. | urlat će |
| množina | |
| 1. | urlat ćemo |
| 2. | urlat ćete |
| 3. | urlat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | urlah |
| 2. | urlaše |
| 3. | urlaše |
| množina | |
| 1. | urlasmo |
| 2. | urlaste |
| 3. | urlahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | urlao sam |
| 2. | urlao si |
| 3. | urlao je |
| množina | |
| 1. | urlali smo |
| 2. | urlali ste |
| 3. | urlali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam urlao |
| 2. | bio si urlao |
| 3. | bio je urlao |
| množina | |
| 1. | bili smo urlali |
| 2. | bili ste urlali |
| 3. | bili su urlali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | urlaj |
| množina | |
| 1. | urlajmo |
| 2. | urlajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| urlajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| urlao, urlala, urlalo | |
| urlali, urlale, urlala | |
Definicija
| 1. | pejor. a. gromoglasno, prodorno vikati, pjevati b. derati se (u uzbuđenju, boli) c. izgovarati, pjevati i sl. pretjerano glasno, derući se |
| 2. | oglašavati se jakim prodornim zvukom ili glasom; fijukati (o vjetru), vijati, zavijati (o vuku, psu); urlikati |
Etimologija
✧ tal. urlare: vikati
