uručívati
uručívati (što) nesvrš. 〈prez. urùčujēm, pril. sad. urùčujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uručivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uručujem |
| 2. | uručuješ |
| 3. | uručuje |
| množina | |
| 1. | uručujemo |
| 2. | uručujete |
| 3. | uručuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uručivat ću |
| 2. | uručivat ćeš |
| 3. | uručivat će |
| množina | |
| 1. | uručivat ćemo |
| 2. | uručivat ćete |
| 3. | uručivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | uručivah |
| 2. | uručivaše |
| 3. | uručivaše |
| množina | |
| 1. | uručivasmo |
| 2. | uručivaste |
| 3. | uručivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uručivao sam |
| 2. | uručivao si |
| 3. | uručivao je |
| množina | |
| 1. | uručivali smo |
| 2. | uručivali ste |
| 3. | uručivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uručivao |
| 2. | bio si uručivao |
| 3. | bio je uručivao |
| množina | |
| 1. | bili smo uručivali |
| 2. | bili ste uručivali |
| 3. | bili su uručivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uručuj |
| množina | |
| 1. | uručujmo |
| 2. | uručujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| uručujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uručivao, uručivala, uručivalo | |
| uručivali, uručivale, uručivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uručivan, uručivana, uručivano | |
| uručivani, uručivane, uručivana | |
Etimologija
✧ vidi urúčiti
