Hrvatski jezični portal

1.	anat. dio donje vilice ispod usta [staklena/meka brada osjetljiva brada i vilica, takva koja ne može izdržati jak udarac (u boksu)]
2.	dlake koje rastu na licu odrasla čovjeka, nazivaju se: a. prema obliku [kozja brada] b. prema pojedinim osobama [brada Napoleon Treći i sl.]
3.	dlake ispod donje vilice nekih životinja (jarca, koze)

⃟ glavom i bradom on sam, on i nitko drugi nego on, upravo on;
govoriti (mrmljati) u bradu tiho i nerazgovijetno govoriti;
imati bradu 1. (dosl.) njegovati bradu 2. biti zastario, već čuven, često ispričan itd. (o vijestima, teorijama, šalama itd.);
napraviti zlatnu bradu, v. zlátan ⃟;
na svoju bradu na svoju odgovornost, pod svoj račun, na svoj trošak;
puna šaka brade slika kad se gladi brada u zadovoljstvu, odličan ishod, kad se predviđa da će sve ispasti najbolje;
uhvatiti boga za bradu, v. Bog ⃟;
vic s bradom vic koji se mnogo priča i koji već svi znaju, stari vic

♦ pr. (nadimačka): Bjelòbradić (Županja, Slavonija), Brȁdāč (250, Pokuplje), Bradánović (sred. Dalmacija, Istra), Bràdara (Zagreb i okolica, Turopolje, Dvor), Bràdarić (760, sred. Dalmacija), Brȁdāš (200, Knin), Bràdašić (100, Posavina), Bràdešić (Z Slavonija), Bràdetić (Istra), Bràdica (150, Jastrebarsko) Bràdičić (130, Opatija, Primorje), Brádić (730, Prigorje, Turopolje), Brádović, Smìčibrāda (Petrinja, Koprivnica)

✧ prasl. *borda (stsl. brada, rus. borodá, polj. broda) ← ie. *bhordheh₂ (lit. barzda, lat. barba)