uváljati
uváljati (što, se) svrš. 〈prez. ùvāljām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ùvāljān〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uvaljati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uvaljam |
| 2. | uvaljaš |
| 3. | uvalja |
| množina | |
| 1. | uvaljamo |
| 2. | uvaljate |
| 3. | uvaljaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uvaljat ću |
| 2. | uvaljat ćeš |
| 3. | uvaljat će |
| množina | |
| 1. | uvaljat ćemo |
| 2. | uvaljat ćete |
| 3. | uvaljat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uvaljah |
| 2. | uvalja |
| 3. | uvalja |
| množina | |
| 1. | uvaljasmo |
| 2. | uvaljaste |
| 3. | uvaljaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uvaljao sam |
| 2. | uvaljao si |
| 3. | uvaljao je |
| množina | |
| 1. | uvaljali smo |
| 2. | uvaljali ste |
| 3. | uvaljali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uvaljao |
| 2. | bio si uvaljao |
| 3. | bio je uvaljao |
| množina | |
| 1. | bili smo uvaljali |
| 2. | bili ste uvaljali |
| 3. | bili su uvaljali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uvaljaj |
| množina | |
| 1. | uvaljajmo |
| 2. | uvaljajte |
| glagolski prilog prošli | |
| uvaljavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uvaljao, uvaljala, uvaljalo | |
| uvaljali, uvaljale, uvaljala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uvaljan, uvaljana, uvaljano | |
| uvaljani, uvaljane, uvaljana | |
| 1. | a. valjanjem gurnuti neki predmet u što b. valjanjem nabiti, postići gustoću, urediti (sukno, vunu) |
| 2. | (što u što) valjajući po čemu učiniti da se to nahvata [uvaljati u šećer (brašno)] |