utúviti
utúviti svrš. 〈prez. ùtúvīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùtūvljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| utuviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | utuvim |
| 2. | utuviš |
| 3. | utuvi |
| množina | |
| 1. | utuvimo |
| 2. | utuvite |
| 3. | utuve |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | utuvit ću |
| 2. | utuvit ćeš |
| 3. | utuvit će |
| množina | |
| 1. | utuvit ćemo |
| 2. | utuvit ćete |
| 3. | utuvit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | utuvih |
| 2. | utuvi |
| 3. | utuvi |
| množina | |
| 1. | utuvismo |
| 2. | utuviste |
| 3. | utuviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | utuvio sam |
| 2. | utuvio si |
| 3. | utuvio je |
| množina | |
| 1. | utuvili smo |
| 2. | utuvili ste |
| 3. | utuvili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam utuvio |
| 2. | bio si utuvio |
| 3. | bio je utuvio |
| množina | |
| 1. | bili smo utuvili |
| 2. | bili ste utuvili |
| 3. | bili su utuvili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | utuvi |
| množina | |
| 1. | utuvimo |
| 2. | utuvite |
| glagolski prilog prošli | |
| utuvivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| utuvio, utuvila, utuvilo | |
| utuvili, utuvile, utuvila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| utuvljen, utuvljena, utuvljeno | |
| utuvljeni, utuvljene, utuvljena | |
Definicija
razg. ekspr.
| 1. | (što) zadržati u pamćenju, upamtiti |
| 2. | (komu što) ponavljanjem, potankim objašnjavanjem i sl. učiniti da zna i zapamti, uliti u glavu [utuviti u glavu a. dobro zapamtiti, zapamtiti za svagda b. uliti u glavu (2)] |
Etimologija
✧ u- + v. tuviti
