úvjetovati
úvjetovati (ùvjetovati) (što) dv. 〈prez. úvjetujēm, pril. sad. úvjetujūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. úvjetovān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uvjetovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uvjetujem |
| 2. | uvjetuješ |
| 3. | uvjetuje |
| množina | |
| 1. | uvjetujemo |
| 2. | uvjetujete |
| 3. | uvjetuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uvjetovat ću |
| 2. | uvjetovat ćeš |
| 3. | uvjetovat će |
| množina | |
| 1. | uvjetovat ćemo |
| 2. | uvjetovat ćete |
| 3. | uvjetovat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | uvjetovah |
| 2. | uvjetovaše |
| 3. | uvjetovaše |
| množina | |
| 1. | uvjetovasmo |
| 2. | uvjetovaste |
| 3. | uvjetovahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uvjetovah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uvjetovao sam |
| 2. | uvjetovao si |
| 3. | uvjetovao je |
| množina | |
| 1. | uvjetovali smo |
| 2. | uvjetovali ste |
| 3. | uvjetovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uvjetovao |
| 2. | bio si uvjetovao |
| 3. | bio je uvjetovao |
| množina | |
| 1. | bili smo uvjetovali |
| 2. | bili ste uvjetovali |
| 3. | bili su uvjetovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uvjetuj |
| množina | |
| 1. | uvjetujmo |
| 2. | uvjetujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| uvjetujući | |
| glagolski prilog prošli | |
| uvjetujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uvjetovao, uvjetovala, uvjetovalo | |
| uvjetovali, uvjetovale, uvjetovala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uvjetovan, uvjetovana, uvjetovano | |
| uvjetovani, uvjetovane, uvjetovana | |
Definicija
postaviti/postavljati uvjete
Etimologija
✧ vidi úvjet
