ùvjeriti
ùvjeriti (se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ùvjeren, gl. im. uvjerénje〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uvjeriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | uvjerim |
2. | uvjeriš |
3. | uvjeri |
množina | |
1. | uvjerimo |
2. | uvjerite |
3. | uvjere |
futur | |
jednina | |
1. | uvjerit ću |
2. | uvjerit ćeš |
3. | uvjerit će |
množina | |
1. | uvjerit ćemo |
2. | uvjerit ćete |
3. | uvjerit će |
aorist | |
jednina | |
1. | uvjerih |
2. | uvjeri |
3. | uvjeri |
množina | |
1. | uvjerismo |
2. | uvjeriste |
3. | uvjeriše |
perfekt | |
jednina | |
1. | uvjerio sam |
2. | uvjerio si |
3. | uvjerio je |
množina | |
1. | uvjerili smo |
2. | uvjerili ste |
3. | uvjerili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uvjerio |
2. | bio si uvjerio |
3. | bio je uvjerio |
množina | |
1. | bili smo uvjerili |
2. | bili ste uvjerili |
3. | bili su uvjerili |
imperativ | |
jednina | |
2. | uvjeri |
množina | |
1. | uvjerimo |
2. | uvjerite |
glagolski prilog prošli | |
uvjerivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
uvjerio, uvjerila, uvjerilo | |
uvjerili, uvjerile, uvjerila | |
glagolski pridjev pasivni | |
uvjeren, uvjerena, uvjereno | |
uvjereni, uvjerene, uvjerena |
1. | (koga) dokazati kome istinitost, pravilnost čega, učiniti da tko povjeruje u što |
2. | (se) dobiti, naći potvrdu, siguran dokaz, svjedočanstvo za što, ispitivanjem što potvrditi, osvjedočiti se; uvidjeti |