zalèžati se
zalèžati se svrš. 〈prez. zàležīm se, pril. pr. -āvši se, prid. rad. zàlegnuo se〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zaležati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zaležim |
| 2. | zaležiš |
| 3. | zaleži |
| množina | |
| 1. | zaležimo |
| 2. | zaležite |
| 3. | zaleže |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zaležat ću |
| 2. | zaležat ćeš |
| 3. | zaležat će |
| množina | |
| 1. | zaležat ćemo |
| 2. | zaležat ćete |
| 3. | zaležat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zaležah |
| 2. | zaleža |
| 3. | zaleža |
| množina | |
| 1. | zaležasmo |
| 2. | zaležaste |
| 3. | zaležaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zaležao sam |
| 2. | zaležao si |
| 3. | zaležao je |
| množina | |
| 1. | zaležali smo |
| 2. | zaležali ste |
| 3. | zaležali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zaležao |
| 2. | bio si zaležao |
| 3. | bio je zaležao |
| množina | |
| 1. | bili smo zaležali |
| 2. | bili ste zaležali |
| 3. | bili su zaležali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zaleži |
| množina | |
| 1. | zaležimo |
| 2. | zaležite |
| glagolski prilog prošli | |
| zaležavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zaležao, zaležala, zaležalo | |
| zaležali, zaležale, zaležala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zaležan, zaležana, zaležano | |
| zaležani, zaležane, zaležana | |
| 1. | (se komu) ležanjem dati oblik ili otisak (o kosi, o licu) |
| 2. | (se) dugo ostati neaktivan, oslabiti od ležanja u krevetu; uležati se |