zakljúčiti
zakljúčiti (što) svrš. 〈prez. zàkljūčīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zàkljūčen, gl. im. zaključénje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zaključiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zaključim |
| 2. | zaključiš |
| 3. | zaključi |
| množina | |
| 1. | zaključimo |
| 2. | zaključite |
| 3. | zaključe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zaključit ću |
| 2. | zaključit ćeš |
| 3. | zaključit će |
| množina | |
| 1. | zaključit ćemo |
| 2. | zaključit ćete |
| 3. | zaključit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zaključih |
| 2. | zaključi |
| 3. | zaključi |
| množina | |
| 1. | zaključismo |
| 2. | zaključiste |
| 3. | zaključiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zaključio sam |
| 2. | zaključio si |
| 3. | zaključio je |
| množina | |
| 1. | zaključili smo |
| 2. | zaključili ste |
| 3. | zaključili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zaključio |
| 2. | bio si zaključio |
| 3. | bio je zaključio |
| množina | |
| 1. | bili smo zaključili |
| 2. | bili ste zaključili |
| 3. | bili su zaključili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zaključi |
| množina | |
| 1. | zaključimo |
| 2. | zaključite |
| glagolski prilog prošli | |
| zaključivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zaključio, zaključila, zaključilo | |
| zaključili, zaključile, zaključila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zaključen, zaključena, zaključeno | |
| zaključeni, zaključene, zaključena | |
Definicija
| 1. | izvesti zaključak, steći uvjerenje |
| 2. | ugovoriti, utvrditi, sklopiti, uglaviti, pogoditi (mir, sporazum, zajam, posao i sl.) |
| 3. | završiti, svršiti [zaključiti ocjenu upisati konačnu ocjenu učeniku u imenik na polugodištu ili kraju školske godine (o nastavniku i profesoru)] |
Etimologija
✧ za- + v. ključ
