zalútati
zalútati (, u što, u čemu) svrš. 〈prez. zàlūtām, pril. pr. -āvši, prid. rad. zalútao〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zalutati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zalutam |
| 2. | zalutaš |
| 3. | zaluta |
| množina | |
| 1. | zalutamo |
| 2. | zalutate |
| 3. | zalutaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zalutat ću |
| 2. | zalutat ćeš |
| 3. | zalutat će |
| množina | |
| 1. | zalutat ćemo |
| 2. | zalutat ćete |
| 3. | zalutat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zalutah |
| 2. | zaluta |
| 3. | zaluta |
| množina | |
| 1. | zalutasmo |
| 2. | zalutaste |
| 3. | zalutaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zalutao sam |
| 2. | zalutao si |
| 3. | zalutao je |
| množina | |
| 1. | zalutali smo |
| 2. | zalutali ste |
| 3. | zalutali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zalutao |
| 2. | bio si zalutao |
| 3. | bio je zalutao |
| množina | |
| 1. | bili smo zalutali |
| 2. | bili ste zalutali |
| 3. | bili su zalutali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zalutaj |
| množina | |
| 1. | zalutajmo |
| 2. | zalutajte |
| glagolski prilog prošli | |
| zalutavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zalutao, zalutala, zalutalo | |
| zalutali, zalutale, zalutala | |
| 1. | a. skrenuti sa željenog puta, izgubiti se krećući se; zabludjeti b. pren. otići na pogrešnu stranu (u radu, razmišljanjima, odlukama) |
| 2. | naći se slučajno na nekom mjestu |