zȃmjenica
zȃmjenica ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | zamjenica |
| G | zamjenice |
| D | zamjenici |
| A | zamjenicu |
| V | zamjenice |
| L | zamjenici |
| I | zamjenicom |
| množina | |
| N | zamjenice |
| G | zamjenica |
| D | zamjenicama |
| A | zamjenice |
| V | zamjenice |
| L | zamjenicama |
| I | zamjenicama |
Definicija
| 1. | gram. vrsta riječi koja zamjenjuje imenice, pridjeve, priloge i brojeve ili koja upućuje na ono što je njome označeno [lične (osobne) zamjenice; povratna zamjenica; povratno-posvojna zamjenica; upitne zamjenice; odnosne zamjenice; pokazne zamjenice; neodređene zamjenice] |
| 2. | v. zamjenik |
Etimologija
✧ vidi zamijéniti
