zamijéniti
zamijéniti (se) svrš. 〈prez. zàmijēnīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. zàmijēnjen〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zamijeniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zamijenim |
| 2. | zamijeniš |
| 3. | zamijeni |
| množina | |
| 1. | zamijenimo |
| 2. | zamijenite |
| 3. | zamijene |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zamijenit ću |
| 2. | zamijenit ćeš |
| 3. | zamijenit će |
| množina | |
| 1. | zamijenit ćemo |
| 2. | zamijenit ćete |
| 3. | zamijenit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zamijenih |
| 2. | zamijeni |
| 3. | zamijeni |
| množina | |
| 1. | zamijenismo |
| 2. | zamijeniste |
| 3. | zamijeniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zamijenio sam |
| 2. | zamijenio si |
| 3. | zamijenio je |
| množina | |
| 1. | zamijenili smo |
| 2. | zamijenili ste |
| 3. | zamijenili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zamijenio |
| 2. | bio si zamijenio |
| 3. | bio je zamijenio |
| množina | |
| 1. | bili smo zamijenili |
| 2. | bili ste zamijenili |
| 3. | bili su zamijenili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zamijeni |
| množina | |
| 1. | zamijenimo |
| 2. | zamijenite |
| glagolski prilog prošli | |
| zamijenivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zamijenio, zamijenila, zamijenilo | |
| zamijenili, zamijenile, zamijenila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zamijenjen, zamijenjena, zamijenjeno | |
| zamijenjeni, zamijenjene, zamijenjena | |
| 1. | (što) uzeti što umjesto čega drugog |
| 2. | a. (koga) preuzeti mjesto, ulogu, dužnost koga drugoga b. (koga s kim) za jednu osobu misliti da je druga |
| 3. | (se s kim) preuzeti uzajamno funkcije, posao itd. druge osobe |