za
za prij.
1. | s riječju u genitivu uz koju stoji određuje istovremenost s trajanjem onoga što označava ime u genitivu [za života] |
2. | a. s riječju i izrazom u akuzativu označava namjenu [roba za prodaju] b. kao dopuna glagolima: znati, misliti, govoriti, osjećati, bojati se i sl. označava na koga ili na što se odnosi glagolom označeno [brini se za moje dijete] c. kao dopuna glagolima: znati, misliti, govoriti, osjećati, bojati se i sl. označava namjenu [moli za njegovu dušu] d. uzrok od kojeg potječe ono što se kazuje glagolom ili drugom riječju; zbog [platio je za pogrešku = platio je pogrešku] e. raspoloženje uz glagol biti ili glagol raspoloženja [ja sam za piće] f. kretanje usmjereno prema onome što je označeno riječju u akuzativu [putujem za Rijeku] g. da se nešto hvata, vezuje i sl. [uhvatio se za glavu] h. označava vrijeme u koje je što predviđeno [poziv za subotu] i. označava odnos mjere, količine, vrijednosti itd. [viši za glavu] |
3. | uz glagole koji kazuju mirovanje ili kretanje u granicama onoga što ime u instrumentalu znači, pokazuje a. da se tko ili što nalazi uz ono što riječ u instrumentalu označava [sjedi za stolom] b. da je tko ili što s druge strane ili iza onoga što je označeno instrumentalom u onom smjeru kamo gleda govornik [nalazi se za kućom] c. da je što obuhvaćeno pojmom u instrumentalu [za pojasom] |
4. | kretanje u prostoru otraga ili u vremenu poslije onoga što riječ u instrumentalu označava [on dolazi za mnom; jedan za drugim] |
5. | usmjerenost ili namjenu uz glagol ići [idem za poslom] |
6. | kazuje da se što događa istodobno s onim što je označeno imenom u instrumentalu; za vrijeme čega, prilikom čega [za ručkom dok smo ručali] |
7. | uz glagole osjećanja i raspoloženja s riječju u instrumentalu uzrok koji ih izaziva [žali za lijepom mladošću] |