zabrániti
zabrániti (što) svrš. 〈prez. zàbrānīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zàbrānjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zabraniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zabranim |
| 2. | zabraniš |
| 3. | zabrani |
| množina | |
| 1. | zabranimo |
| 2. | zabranite |
| 3. | zabrane |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zabranit ću |
| 2. | zabranit ćeš |
| 3. | zabranit će |
| množina | |
| 1. | zabranit ćemo |
| 2. | zabranit ćete |
| 3. | zabranit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zabranih |
| 2. | zabrani |
| 3. | zabrani |
| množina | |
| 1. | zabranismo |
| 2. | zabraniste |
| 3. | zabraniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zabranio sam |
| 2. | zabranio si |
| 3. | zabranio je |
| množina | |
| 1. | zabranili smo |
| 2. | zabranili ste |
| 3. | zabranili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zabranio |
| 2. | bio si zabranio |
| 3. | bio je zabranio |
| množina | |
| 1. | bili smo zabranili |
| 2. | bili ste zabranili |
| 3. | bili su zabranili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zabrani |
| množina | |
| 1. | zabranimo |
| 2. | zabranite |
| glagolski prilog prošli | |
| zabranivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zabranio, zabranila, zabranilo | |
| zabranili, zabranile, zabranila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zabranjen, zabranjena, zabranjeno | |
| zabranjeni, zabranjene, zabranjena | |
Definicija
| 1. | a. narediti, zapovjediti, oglasiti itd. da se nešto ne smije činiti, ili da ne smije nastupiti neko stanje b. staviti izvan zakona |
| 2. | odbiti da se dopusti [zabraniti točenje alkohola] |
Etimologija
✧ za- + v. braniti
