vẕtjeti
vẕtjeti (se) nesvrš. 〈prez. vẕtīm (se), pril. sad. vẕtēći (se), prid. rad. vẕtio/vẕtjela (se) ž, prid. trp. vȑćen, gl. im. vẕćēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| vrtjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | vrtim |
| 2. | vrtiš |
| 3. | vrti |
| množina | |
| 1. | vrtimo |
| 2. | vrtite |
| 3. | vrte |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | vrtjet ću |
| 2. | vrtjet ćeš |
| 3. | vrtjet će |
| množina | |
| 1. | vrtjet ćemo |
| 2. | vrtjet ćete |
| 3. | vrtjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | vrćah |
| 2. | vrćaše |
| 3. | vrćaše |
| množina | |
| 1. | vrćasmo |
| 2. | vrćaste |
| 3. | vrćahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | vrtio sam |
| 2. | vrtio si |
| 3. | vrtio je |
| množina | |
| 1. | vrtjeli smo |
| 2. | vrtjeli ste |
| 3. | vrtjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam vrtio |
| 2. | bio si vrtio |
| 3. | bio je vrtio |
| množina | |
| 1. | bili smo vrtjeli |
| 2. | bili ste vrtjeli |
| 3. | bili su vrtjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vrti |
| množina | |
| 1. | vrtimo |
| 2. | vrtite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| vrteći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| vrtio, vrtjela, vrtjelo | |
| vrtjeli, vrtjele, vrtjela | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| vrćen, vrćena, vrćeno | |
| vrćeni, vrćene, vrćena | |
Definicija
| 1. | (što) dovoditi što u kružno gibanje, kretanje; okretati, obrtati, zavrćivati |
| 2. | (čime) micati dijelom tijela oko osi [vrtjeti glavom] |
| 3. | (se) a. okretati se, obrtati se oko osi ili oko jedne točke b. nemirno se okretati, vrpoljiti se c. (se oko čega) pren. vraćati se na isti predmet |
Frazeologija
⃟ vrti mi se mozak (od brige, od posla) imam mnogo briga, previše sam zaposlen;
vrti mi se u glavi od čuda to je veliko iznenađenje;
vrtjeti koga (oko malog prsta) činiti što s kime po svojoj volji;
vrtjeti repom 1. ulagivati se komu 2. ponašati se izazovno (o ženi, koketnoj djevojci);
vrtjeti se kao čigra 1. biti u neprekidnu pokretu 2. vrlo brzo i vješto raditi; vrti mi se u glavi hvata me vrtoglavica;
vrtjeti se oko koga 1. udvarati se 2. ulagivati se kome
vrti mi se u glavi od čuda to je veliko iznenađenje;
vrtjeti koga (oko malog prsta) činiti što s kime po svojoj volji;
vrtjeti repom 1. ulagivati se komu 2. ponašati se izazovno (o ženi, koketnoj djevojci);
vrtjeti se kao čigra 1. biti u neprekidnu pokretu 2. vrlo brzo i vješto raditi; vrti mi se u glavi hvata me vrtoglavica;
vrtjeti se oko koga 1. udvarati se 2. ulagivati se kome
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Vrtíčević (Split, Rijeka), Vẕtikapa (Dubrovnik), Vẕtiprah (Dubrovnik, Koprivnica), Vrtòdušić (Pag, Rab, Primorje), Vrtúlek (Ludbreg, Zagreb)
Etimologija
✧ prasl. *vьrtěti (stsl. vrьtěti, rus. vertét', polj. wiercić), lit. versti ← ie. *wert-: okretati (lat. vertere, stvnjem. wērden: postati)
