vẉći
vẉći (se) nesvrš. 〈prez. vúčem (se), pril. sad. vúkūći (se), imp. vúci (se), prid. rad. vẉkao/vẉkla (se) ž, prid. trp. vùčen, gl. im. vúčēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| vući | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | vučem |
| 2. | vučeš |
| 3. | vuče |
| množina | |
| 1. | vučemo |
| 2. | vučete |
| 3. | vuku |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | vući ću |
| 2. | vući ćeš |
| 3. | vući će |
| množina | |
| 1. | vući ćemo |
| 2. | vući ćete |
| 3. | vući će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | vucijah |
| 2. | vucijaše |
| 3. | vucijaše |
| množina | |
| 1. | vucijasmo |
| 2. | vucijaste |
| 3. | vucijahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | vukao sam |
| 2. | vukao si |
| 3. | vukao je |
| množina | |
| 1. | vukli smo |
| 2. | vukli ste |
| 3. | vukli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam vukao |
| 2. | bio si vukao |
| 3. | bio je vukao |
| množina | |
| 1. | bili smo vukli |
| 2. | bili ste vukli |
| 3. | bili su vukli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vuci |
| množina | |
| 1. | vucimo |
| 2. | vucite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| vukući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| vukao, vukla, vuklo | |
| vukli, vukle, vukla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| vučen, vučena, vučeno | |
| vučeni, vučene, vučena | |
Definicija
| 1. | (što, koga) povlačiti ne odvajajući od površine [vući po zemlji; vući po vodi] |
| 2. | činiti da se tko kreće na silu, protiv svoje volje, voditi silom, nagovarati |
| 3. | nositi što teško ili nepraktično uza se, ne moći se riješiti čega [vući bolest dugo bolovati] |
| 4. | a. upotrebom snage činiti da što iz čega izađe; izvlačiti, vaditi b. sisati, crpsti [vući vodu] |
| 5. | a. potezati, povlačiti ostavljajući trag, obilježavati crte b. pomicati figuru u šahu [vući lovca; vući kraljicu] |
| 6. | privlačiti, djelovati privlačeći |
| 7. | raditi neprekidno, teško, naporno; mučiti se |
| 8. | (se) teško, sporo se kretati |
| 9. | pružati se, protezati se (u dužinu) |
| 10. | skitati se, smucati se, usp. vucarati se |
| 11. | povlačiti se, previše dugo se otezati, odugovlačiti se, trajati |
| 12. | (se, s kim) pejor. živjeti u nedoličnoj vezi ili gubiti vrijeme u takvoj vezi [vukla se s njim pet godina] |
| 13. | strujiti s jedne strane, prodirati, osjećati se kao struja zraka u zatvorenoj prostoriji [propuh vuče; odavde vuče = s ove strane jako vuče] |
| 14. | (se) ostati nakon čega, biti ostatak, biti ono što je bez potrebe ostalo (umjesto da se nađe na pravome mjestu, da se upotrijebi, posluži svrsi, pojede itd.) [pojedi to kruha da se ne vuče]; povlačiti se |
Frazeologija
⃟ vuci (mi) se ispred očiju! odmah, smjesta idi, odlazi;
vuče ga srce (želja) za čim (čemu) jako, strasno želi nešto;
vuče ga zemlja star je, iznemogao i nasmrt bolestan;
vući batine (šamare) biti batinan, šamaran;
vući bolest dugo bolovati;
vući interes, rentu uživati interes, rentu;
vući korist iz čega koristiti se čime;
vući lozu, korijen, porijeklo potjecati;
vući na svoju stranu, vući sebi raditi za sebe, gledati svoj interes;
vući na sud, po sudovima (koga) tužiti, tužakati sudu;
vući noge, korak teško, tromo ići;
vući masnu plaću imati veliku plaću, velika primanja;
vući po blatu koga ocrnjavati, klevetati koga;
vući rep (za sobom) biti žrtva kakve priče, biti tema javnosti zbog čega njoj stranog;
vući vodu (na svoj mlin) raditi u svoju korist;
vući za jezik koga navoditi koga da kaže ono što ne želi;
vući za nos koga varati, zavaravati koga
vuče ga srce (želja) za čim (čemu) jako, strasno želi nešto;
vuče ga zemlja star je, iznemogao i nasmrt bolestan;
vući batine (šamare) biti batinan, šamaran;
vući bolest dugo bolovati;
vući interes, rentu uživati interes, rentu;
vući korist iz čega koristiti se čime;
vući lozu, korijen, porijeklo potjecati;
vući na svoju stranu, vući sebi raditi za sebe, gledati svoj interes;
vući na sud, po sudovima (koga) tužiti, tužakati sudu;
vući noge, korak teško, tromo ići;
vući masnu plaću imati veliku plaću, velika primanja;
vući po blatu koga ocrnjavati, klevetati koga;
vući rep (za sobom) biti žrtva kakve priče, biti tema javnosti zbog čega njoj stranog;
vući vodu (na svoj mlin) raditi u svoju korist;
vući za jezik koga navoditi koga da kaže ono što ne želi;
vući za nos koga varati, zavaravati koga
Onomastika
♦ pr. (nadimačko): Vùcikuja (Ðurđevac)
Etimologija
✧ prasl. *volkti (rus. volóč', češ. vléci), lit. vilkti
