bròjiti
bròjiti (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -jēći, gl. im. -jēnje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| brojiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | brojim |
| 2. | brojiš |
| 3. | broji |
| množina | |
| 1. | brojimo |
| 2. | brojite |
| 3. | broje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | brojit ću |
| 2. | brojit ćeš |
| 3. | brojit će |
| množina | |
| 1. | brojit ćemo |
| 2. | brojit ćete |
| 3. | brojit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | brojah |
| 2. | brojaše |
| 3. | brojaše |
| množina | |
| 1. | brojasmo |
| 2. | brojaste |
| 3. | brojahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | brojio sam |
| 2. | brojio si |
| 3. | brojio je |
| množina | |
| 1. | brojili smo |
| 2. | brojili ste |
| 3. | brojili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam brojio |
| 2. | bio si brojio |
| 3. | bio je brojio |
| množina | |
| 1. | bili smo brojili |
| 2. | bili ste brojili |
| 3. | bili su brojili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | broji |
| množina | |
| 1. | brojimo |
| 2. | brojite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| brojeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| brojio, brojila, brojilo | |
| brojili, brojile, brojila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| brojen, brojena, brojeno | |
| brojeni, brojene, brojena | |
| 1. | utvrđivati koliko ima čega ili koga uzimajući pojedinačno; brojati |
| 2. | (se) a. ubrajati se b. biti uzet u obzir; značiti |
| 3. | () iskazati se u količini mjerljivoj brojevima [bataljun broji 300—400 boraca] |