zdròbiti
zdròbiti (se) svrš. 〈prez. zdrȍbīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. zdrȍbljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zdrobiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zdrobim |
| 2. | zdrobiš |
| 3. | zdrobi |
| množina | |
| 1. | zdrobimo |
| 2. | zdrobite |
| 3. | zdrobe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zdrobit ću |
| 2. | zdrobit ćeš |
| 3. | zdrobit će |
| množina | |
| 1. | zdrobit ćemo |
| 2. | zdrobit ćete |
| 3. | zdrobit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zdrobih |
| 2. | zdrobi |
| 3. | zdrobi |
| množina | |
| 1. | zdrobismo |
| 2. | zdrobiste |
| 3. | zdrobiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zdrobio sam |
| 2. | zdrobio si |
| 3. | zdrobio je |
| množina | |
| 1. | zdrobili smo |
| 2. | zdrobili ste |
| 3. | zdrobili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zdrobio |
| 2. | bio si zdrobio |
| 3. | bio je zdrobio |
| množina | |
| 1. | bili smo zdrobili |
| 2. | bili ste zdrobili |
| 3. | bili su zdrobili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zdrobi |
| množina | |
| 1. | zdrobimo |
| 2. | zdrobite |
| glagolski prilog prošli | |
| zdrobivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zdrobio, zdrobila, zdrobilo | |
| zdrobili, zdrobile, zdrobila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zdrobljen, zdrobljena, zdrobljeno | |
| zdrobljeni, zdrobljene, zdrobljena | |
Definicija
| 1. | (što, koga) stiskanjem i upotrebom snage razmrviti, učiniti da se usitni u više manjih komada ili mrva |
| 2. | pren. uništiti da ništa ne ostane; smlaviti (o osobi) |
| 3. | (se) slomiti se na više komada; smrviti se, razbiti se |
Etimologija
✧ s- (sa-) + v. drobiti
