zavŕšiti
zavŕšiti svrš. 〈prez. zàvṟšīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zàvṟšen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| završiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | završim |
| 2. | završiš |
| 3. | završi |
| množina | |
| 1. | završimo |
| 2. | završite |
| 3. | završe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | završit ću |
| 2. | završit ćeš |
| 3. | završit će |
| množina | |
| 1. | završit ćemo |
| 2. | završit ćete |
| 3. | završit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | završih |
| 2. | završi |
| 3. | završi |
| množina | |
| 1. | završismo |
| 2. | završiste |
| 3. | završiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | završio sam |
| 2. | završio si |
| 3. | završio je |
| množina | |
| 1. | završili smo |
| 2. | završili ste |
| 3. | završili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam završio |
| 2. | bio si završio |
| 3. | bio je završio |
| množina | |
| 1. | bili smo završili |
| 2. | bili ste završili |
| 3. | bili su završili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | završi |
| množina | |
| 1. | završimo |
| 2. | završite |
| glagolski prilog prošli | |
| završivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| završio, završila, završilo | |
| završili, završile, završila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| završen, završena, završeno | |
| završeni, završene, završena | |
Definicija
| 1. | (što) privesti kraju, dovesti do kraja [završiti posao]; okončati |
| 2. | biti gotov; nestati, skončati |
| 3. | (, se) dospjeti do nekog stupnja ili kraja u napredovanju, ob. kao osrednji ili loš ishod čega [završiti u bolnici; završiti kao pisarčić (počeo je vrlo ambiciozno), a završio na mansardi] |
Etimologija
✧ za- + v. vršiti1
